Motovun, Croatia 2019.
Proteklog srpnja u Motovunu sam ponovno bio aktivan sudionik interesantnog druženja Pub Hub ekipe hrvatskog zdravstva: Znanost, inovacije, promjene.
Uz predstavnike Ministarstva zdravstva (MZ) i Sabora RH, Hrvatskih liječničkih i ljekarničkih komora (HLK i HLJK), Udruženja poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) te mnogih zainteresiranih djelatnika u zdravstvu iz Hrvatske i susjednih država aktivno se diskutiralo i promišljalo o mogućnostima upravljanja zdravstvenim sustavom te integraciji skrbi u zdravstvu. Kroz prikaze projekata temeljem iskustava regionalne suradnje te prekograničnog transfera znanja i tehnologija ukazalo se na potrebitost definiranja novog smjera u razvoju zdravstva u Hrvatskoj.
Kako bi to izgledalo iz perspektive slabo organiziranog sustava, prikazao sam kroz primjer vlastitog iskusta sudjelovanja u organizaciji zdravstvene skrbi i edukacije u ratnom Afganistanu. Međutim, kako u Hrvatskoj težimo dosezima najmodernijeg zdravstvenog sistema, svoje težnje sam prikazao primjerom načina i poteškoća organizacije i provođenja protokola multidisciplinarne skrbi za poboljšanje oporavka bolesnika nakon operacije na svom Zavodu za traumatologiju i koštano zgblobnu kirurgije u okviru KBC-a Zagreb – ustanove nulte kategorizacije zdravstvene skrbi u RH.
Finale Pub Hub druženja u Motovunu bio je panel o problematici ljudskih resursa u zdravstvu RH na kojem sam sudjelovao uz predstavnike MZ-a, HLJK-a i UPUZ-a.
Tijekom svog uvodnog izlaganja ukazao sam na potrebu realnijeg sagledavanja nacionalne ugroze od strane posljedica nedostatka ljudskih resursa u zdravstvu u RH te potrebu hitne i radikalne reakcije nadležnih tijela županija i RH kako bi se taj trend odlazaka zaustavio.
Kroz zanimljivu interaktivnu diskusiju s auditorijem, iznio sam mišljenje da je potrebno svim radno sposobnim građanima RH na diplomatsko-prijelazni način omogućiti od strane države zagarantiranu standardnu “košaricu” zdravstvenih usluga. Sve zdravstvene usluge izvan te “košarice” bile bi građanima omogućene kroz financiranje vlastitim odabirom svog primarnog zdravstvenog osiguranja na tržištu osiguravajućih kuća koja bi to nudile u međusobnoj konkurenciji različitih troškova i kvaliteta zdravstvene usluge.
Sve to, utjecalo bi na veći udio samostalnog financijskog sudjelovanja svakog građanina u prevenciji i možebitnom vlastitom liječenju te mu posljedično dalo veću odgovornost prema očuvanju vlastitog zdravlja i svom liječenju. Na taj bi se način omogućila jednaka osnovna standardna zdravstvena skrb za svakog građanina, a istovremeno bi financiranje zdravstvenog sustava, ustanova i djelatnika bilo realnije, bolje i kvalitetnije raspoređeno, na opću dobrobit svih zaposlenika i korisnika u zdravstvenom sustavu RH.